Dar prisutnosti - nitko ne zaslužuje prolaziti kroz blagdane sam
Otkud ideja za Dar prisutnosti?
Ideja se nije rodila u jednom trenutku, nego u nekoliko njih koji su se s vremenom složili u jednu rečenicu: velikom broju ljudi terapija je nedostupna.
Nekima zbog cijene. Kad netko broji do kraja mjeseca, razgovor sa stručnjakom lako postane luksuz o kojem se ne razmišlja. Drugima zbog srama. Čovjek može imati sav novac svijeta, a opet ne znati kako nekome reći da mu nije dobro. Kod nekih se to dvoje spoji pa se ne jave ni kad bi htjeli ni kad bi mogli.
Kroz život sam, i privatno, svjedočio koliko je ponekad teško naći pravu podršku. Ne bilo kakvu, nego nekoga tko je spreman biti tu za osobu kojoj je pomoć potrebna, bez žurbe, bez savjeta koje nitko nije tražio a da nije tvoja bol njemu preteška. Takvih ljudi nema onoliko koliko bi trebalo.
Posebno mi se urezala slika malog dječaka koji je živio u domu za djecu. Pričao je kako mu je ondje dobro i kako za Božić dobije puno poklona. A onda je dodao: „Ali tko zna kako je mojoj mami sad kad je sama za Božić?“ Tu rečenicu nosim sa sobom otada. Dijete kojemu je bilo dobro, okruženo poklonima, brinulo je o nekome tko je sam. Tada sam shvatio da blagdani nisu isti za sve i da se tuga često ne vidi ni ispod najljepše zamotanog paketa.
Kroz život sam shvatio da neki ljudi jednostavno nemaju sreće. Ne zato što nešto rade krivo, nego zato što im se događaju stvari koje nitko ne bi birao. A njima blagdani često padnu najteže. Sav taj sjaj, svjetlucava svjetla i slike savršenih stolova, postane dodatni teret. Ako ti nije dobro, činiš se pogrešnim u svijetu u kojem je svima dobro.
Danas je u tome još i pritisak da budemo dobro i da tako izgledamo. Imperativ je biti sretan, uspješan, zahvalan, odmoran. Tko to ne uspijeva, ne samo da pati nego se još i srami što pati. U tom razmaku između onoga kako se osjećamo i onoga kako bismo trebali izgledati ljudi najčešće ostaju sami.
Zato sam se pitao što mogu učiniti, ja i kolege koji rade isto što i ja. Ne mogu promijeniti ničiju sudbinu ni ukloniti ničiji teret. Ali mogu ponuditi ono što je u našoj struci najvrjednije: vrijeme i prisutnost. Zato se i zove Dar prisutnosti. Ne darujemo rješenja, nego nekoga tko će ostati uz tebe dok govoriš.
Nisam očekivao da će toliko kolega reći da. Kad su rekli, shvatio sam da nisam jedini koji vidi koliko je ljudi ostalo bez podrške. Mnogi od nas nose isto pitanje: kako da ono što znamo dođe do onih koji to najviše trebaju, a najmanje mogu doći do nas?
Natrag na blogove
Ideja se nije rodila u jednom trenutku, nego u nekoliko njih koji su se s vremenom složili u jednu rečenicu: velikom broju ljudi terapija je nedostupna.
Nekima zbog cijene. Kad netko broji do kraja mjeseca, razgovor sa stručnjakom lako postane luksuz o kojem se ne razmišlja. Drugima zbog srama. Čovjek može imati sav novac svijeta, a opet ne znati kako nekome reći da mu nije dobro. Kod nekih se to dvoje spoji pa se ne jave ni kad bi htjeli ni kad bi mogli.
Kroz život sam, i privatno, svjedočio koliko je ponekad teško naći pravu podršku. Ne bilo kakvu, nego nekoga tko je spreman biti tu za osobu kojoj je pomoć potrebna, bez žurbe, bez savjeta koje nitko nije tražio a da nije tvoja bol njemu preteška. Takvih ljudi nema onoliko koliko bi trebalo.
Posebno mi se urezala slika malog dječaka koji je živio u domu za djecu. Pričao je kako mu je ondje dobro i kako za Božić dobije puno poklona. A onda je dodao: „Ali tko zna kako je mojoj mami sad kad je sama za Božić?“ Tu rečenicu nosim sa sobom otada. Dijete kojemu je bilo dobro, okruženo poklonima, brinulo je o nekome tko je sam. Tada sam shvatio da blagdani nisu isti za sve i da se tuga često ne vidi ni ispod najljepše zamotanog paketa.
Kroz život sam shvatio da neki ljudi jednostavno nemaju sreće. Ne zato što nešto rade krivo, nego zato što im se događaju stvari koje nitko ne bi birao. A njima blagdani često padnu najteže. Sav taj sjaj, svjetlucava svjetla i slike savršenih stolova, postane dodatni teret. Ako ti nije dobro, činiš se pogrešnim u svijetu u kojem je svima dobro.
Danas je u tome još i pritisak da budemo dobro i da tako izgledamo. Imperativ je biti sretan, uspješan, zahvalan, odmoran. Tko to ne uspijeva, ne samo da pati nego se još i srami što pati. U tom razmaku između onoga kako se osjećamo i onoga kako bismo trebali izgledati ljudi najčešće ostaju sami.
Zato sam se pitao što mogu učiniti, ja i kolege koji rade isto što i ja. Ne mogu promijeniti ničiju sudbinu ni ukloniti ničiji teret. Ali mogu ponuditi ono što je u našoj struci najvrjednije: vrijeme i prisutnost. Zato se i zove Dar prisutnosti. Ne darujemo rješenja, nego nekoga tko će ostati uz tebe dok govoriš.
Nisam očekivao da će toliko kolega reći da. Kad su rekli, shvatio sam da nisam jedini koji vidi koliko je ljudi ostalo bez podrške. Mnogi od nas nose isto pitanje: kako da ono što znamo dođe do onih koji to najviše trebaju, a najmanje mogu doći do nas?
Ne vjerujem da jedna akcija to rješava. Ali vjerujem da jedan razgovor u pravom trenutku može nekome pokazati da pomoć postoji, da nije slabost zatražiti je i da nije sam. Ponekad je dovoljno da netko to prvi put čuje.
Akcija počinje 15.11.2026.
Kako se prijaviti?
Prijave se otvaraju 15. studenoga 2026. na linku kojega objavljujemo u 8h.
Tri besplatna susreta održavat će se od 1. prosinca 2026. do 15. siječnja 2027., online ili uživo, ovisno o dostupnosti uključenih stručnjaka.
Prijave se otvaraju 15. studenoga 2026. na linku kojega objavljujemo u 8h.
Tri besplatna susreta održavat će se od 1. prosinca 2026. do 15. siječnja 2027., online ili uživo, ovisno o dostupnosti uključenih stručnjaka.
Na raspolaganje se 60 psihoterapeuta, savjetodavnih terapeuta i edukanata psihoterapije pod supervizijom.
Trebate podršku?
Ako razmišljate o psihoterapiji, ali niste sigurni kome se obratiti, javite nam se. Na terapija.hr pomoći ćemo vam pronaći terapeuta ili terapeutkinju prema vašim potrebama, željama i načinu rada koji vam odgovara. Želite ostati anonimni pošaljite mail direktno terapeutu.
Ne morate sami tražiti. Javite nam se – pomoći ćemo vam napraviti prvi korak.
info@terapija.hr